Gledam ga krajičkom oka. Misli da ga, ustvari, ne vidim.
Pitam ga :
- Koome, piješ moje pivo?
- Ne, ja ne mogu piti. Pa, to je nemoguće! - odgovara mi ljutito.
Stojim u neverici. Prosto sam zbunjen. Ja živim u sopstvenoj laži. Ne znam da li sam mali i nedlučan ili sam uobrazio slike nacrtane na zidu.
- Gde sam pogrešio? Da li u tome što ne znam da gledam? Greška je , možda, u tome što sam uopšte u tom pravcu i pogledao - pitao sam njega a i sebe.
- Ne, ne, ne, ne, ne , ne i opet ne.
Mislim da sam lud, drogiran. Vidim leptire. Maglovita je soba u kojoj postoje samo obrisi. Tuga u mislima. Mrtve stvari lete prostorom. Boje plutaju u krug.
Pitam ga :
- Koome, piješ moje pivo?
- Ne, ja ne mogu piti. Pa, to je nemoguće! - odgovara mi ljutito.
Stojim u neverici. Prosto sam zbunjen. Ja živim u sopstvenoj laži. Ne znam da li sam mali i nedlučan ili sam uobrazio slike nacrtane na zidu.
- Gde sam pogrešio? Da li u tome što ne znam da gledam? Greška je , možda, u tome što sam uopšte u tom pravcu i pogledao - pitao sam njega a i sebe.
- Ne, ne, ne, ne, ne , ne i opet ne.
Mislim da sam lud, drogiran. Vidim leptire. Maglovita je soba u kojoj postoje samo obrisi. Tuga u mislima. Mrtve stvari lete prostorom. Boje plutaju u krug.
Нема коментара:
Постави коментар