недеља, 22. новембар 2020.

47

 Ispod mene senka 

nepomicna

dovoljno velika da me uplasi

bez reci 

bez krika


Sada je noc 

i ona je tu

vrisak dolazi iz grada

gubi se u vetru

traje kroz tamu


Mozda samo sanjam

mozda je to ptica u letu

sama i crna


kakva nas ceka zora


Dovoljno smo sami

i treba nam zraka

moja nada umire

a  san ne dolazi na oci


Нема коментара:

Постави коментар