субота, 6. мај 2017.

23

Trzam žicu, na kojoj se širi veš,
i dozivam Kooma
zvukom, koji samo on čuje.

Drago mi je
zbog suza,
koje se slivaju
niz lice
i padaju u bare,
stvorene od kiša
nabujalih reka.

Ja sam se uplašio malih šumova
malih nogu,
koje prolaze kroz male parkove
i uništavaju male insekte.

Нема коментара:

Постави коментар