Svako veče susretnu nam se pogledi. Čujem da nešto govori ali ga ništa ne razumem. Mislim da u ustima ima neku hranu. Očekujem da ćemo pričati. Nadam se da me neće pitati one grozote. O seksu, o bolestima, o razmimoilaženjima... Uvek u tom razgovoru mucam. Uvek se naljutim na njega i njegove smicalice, dosetke. Zbog toga ne želim da ga pogledam.
Нема коментара:
Постави коментар